djetinjstvo
Moje djetinjsvo...bilo je kao i kod bilo kojeg tjeteta do 8 godine.
Igrao sam se po poljima loveći sve moguče životinje.Sakrivao sam se od roditelja kada su me zvali.
Čak sam imao izmišljenog prijatelja, koji mi se pokazivao kada sam se osječao usamljeno.
Zvao se je Zar. Mnogo me je stvari učio. Kada sam razgovarao sa majkom o njemu i kada sam
joj pokazivao sve što me naučio, rekla je da prestanem o njemu pričati i da ga otjeram svaki put
kada me posjei.
Nisam znao zašto, ali i dalje sam se s njim viđao.
Učio me da je uvijek dobro čitati bilo kakve knjige, naravno
poslušao sam ga. Počeo sam čitati razno razne knjige, kao što
su nastanak svijeta i ostalo.
Moj otac je vidio da dopuštam još Zaru da me posjećuje.
Nije volio to da ga viđam. Došao mi je i počeo držati prodike da kad ću
Odrasti već jednom i prestati si zamišljati takve gluposti. Ja sam odmah izletio iz kuće. Počeo sam trčati po polju i shvatio da sam neobično brz.
Ljutnja je bila sve veća a i stim i brzina. Osjećao sam jaki vjetar koji mi je udarao u lice. Ispred sebe sam ugledao kamen, nisam mogao stati, pa sam svom snagom skočio u zrak. Primijetio sam da sam visoko u zraku, bio sam prestravljen time, nisam znao kako ću se spustiti na zemlju. Zažmirio sam…
PLJAS
Osjećao sam kako mi voda ulazi u grlo, nos i uši. Počeo sam mahati rukama i nogama i napokon izašao na površinu. Isplivao sam van na obalu i u rukama sam osjećao bol koju nikada prije nisam osjećao. Htio sam si ruke odsjeći. Bol je postajala sve jača i jača. Skroz sam poludio i zamahnuo rukom svom snagom. A iz ruke brzo izletjela je kugla koja je bila okružena vatrom.
Pogodila je neki mlin koji je odavno prestao radi i raznijelo ga u komadiće.
Nisam mogao vjerovati što se to desilo.
Nisam pričao nikome o tome osim Zaru. Kada sam mu to rekao, vidio sam
smiješak na njegovom licu.
Nakon nekog vremena Zar mi je došao u snu.
«Probudi se!» rekao mi je «Probudi se i dođi…dođi…dođi u šumu Izgubljenih želja. Tamo ču te čekati kada mjesec počinje gubiti svoj sjaj.»
Trgnuo sam se iz sna! Krenuo sam polako iz kuće da me roditelji ne bi primijetili. Došao sam u šumu koja se zvala šuma Izgubljenih želja.
Tako su je prozvali stari ljudi koji su mislili da šuma ostvaruje želje zbog endemske biljke Krvava ruža(cruentus rosa). Mislili su da ta krvava ruža prokrvari kada se nekome želja ostvari ili kad će se ostvariti.
Ali naravno shvatili su da je to samo laž pa su rekli da je to šuma Izgubljenih želja.
Kada sam došao bila je još noć. Čekao sam podosta dugo a onda sam utonuo u san. Ne znam koliko dugo sam spavao, ali kasnije sam osjetio da me netko trese. Probudio sam se i shvatio da je to Zar.
«Nikad ne smiješ zaspati dok nekoga čekaš, nije baš pristojno» rekao mi je i pružio ruku da me podigne.
«Ispričavam se ali bio sam stvarno umoran, nisam shvatio što ti je značilo ono kad mjesec gubi svoj sjaj.»
«Zora, to znači zora, nisi još inteligentan da shvatiš to sam zar ne.» rekao mi je podrugljivim tonom.
«Da, dobro. Zar što si me trebao, sigurno nešto važno kad sam morao doći ovdje i to u zoru. Molim te požuri jer ako dođem kući i moji roditelji vide da me nema poludit će»
|
